Crne muhe na prozorskoj klupici
to smo mi
to smo mi
trebamo znati
zima je ukrala ljetno ushićenje
a rijeka je napuknuta i hladna
Vidiš, nebo nije čovjekova zemlja
previše je mračno da ostane
nadi je ovdje potrebna ponizna ruka
čak ni lisica nije nađena kod vas
Ali nijedan čovjek nije otok, o, to dobro znam
a zar ne vidiš?
možda si ti bio ocean, dok sam ja bio samo kamen
Crne muhe na prozorskoj klupici
to smo mi
to smo mi
mi smo ti koje treba zadržati
ugoda je došla protiv moje volje
i svaka priča mora izaći iz mode
I dalje bit ću putnik
uzde na licu Ciganina
ali cesta je mučnija
s tom budalom koju si našla na svom mjestu
Ali nijedan čovjek nije otok, o, to dobro znam
a zar ne vidiš?
možda si ti bio ocean, dok sam ja bio samo kamen
Ali nijedan čovjek nije otok, o, to dobro znam
a zar ne vidiš?
možda si ti bio ocean, dok sam ja bio samo kamen
I evo nas
[Instrumental]
O, ne želim te moliti za oprost
i ne želim te pitati zašto
ali da sam išao svojim putem
da li bih te morao zaobići?
O, ne želim te moliti za oprost
i ne želim te pitati zašto
ali da sam išao svojim putem
da li bih te morao zaobići?