Osjećam se vrlo usamljeno
Nisam oka sklopila
Hodam po katu od devet do četiri
Između pijem
Tursku kavu
Ljubav je spusti-me-dolje napitak
Nikad neću prepoznati nedjelju
U ovoj sobi za preko tjedna
Razgovaram sa sjenom
Od jedan do četiri sata
I Gospode, kako sporo prolaze trenuci
I sve što radim je točenje
Turske kave
Otkako mi je tuga upala u oko
Visim vani ponedjeljkom
Da se osuše moji nedjeljni snovi
Sad muškarac je rođen da ide voljeti
Ali je li žena rođena da plače i bude u tjeskobi
I da ostane doma i brine se za svoju pećnicu
I utapa svoje prošle propuste
U kavi i cigaretama
Tumaram cijelo jutro
Cmizdrim cijele noći
A između je nikotin
I ne mnogo srca za borbu
Turska kava
Raspoloženje mi je u ravnini s podom
To me izluđuje
Ovo razmišljanje o tebi, dušo
Možda će to doći na svoje
Doći na svoje