Osjećam se dozlaboga usamljeno
Nisam zaspala ni za lijek
Prehodavam pod i gledam u vrata
A u međuvremenu pijem
Crnu kavu
Ljubav je dodaj mi piće
Nikad neću upoznati nedjelju
U ovoj sobi za dane u tjednu
Razgovaram sa sjenama
Od jedan do četiri
I Gospode, kako sporo prolaze trenutci
Kad je sve što radim natakanje
Crne kave
Otkako mi je blues zapeo za oko
Visim vani ponedjeljkom
Moj nedjeljni san je presuh
Sad, čovjek je rođen da zavoli
Žena je stvorena da plače i strahuje
Da ostaje doma i brine se za svoju pećnicu
I utapa se u svojim proteklim tugama
U kavi i cigarama
Ćudljiva sam cijelo jutro
Žalujem kroz cijelu noć
A u međuvremenu je nikotin
I ne baš teška borba
Crna kava
Pukla sam ko zemlja
Izluđuje me samo čekati mog milog
Da možda navrati
Živci su mi u komadićima
Kosa mi sijedi
Sve što radim je ispijanje crne kave
Otkako je moj čo'ek otišao