Ustala sam kasno gledajući te kako dišeš
pitajući se hoćeš li otići
nemoj mi reči da ono što vidiš
da zbilja vjeruješ u to
kvragu, plava sam
i sve one fotografije iz boljih vremena koje voliš, bolje žene, bolje
noći, bolja visina
prokletstvo, nedostaje mi piće
da, tako je
Ustala sam kasno navečer
zureći u ulično svjetlo
popušila sam sve cigarete, ne mogu pobjeći od zatvorenog prozora
i moja glava je kao: što se dogodilo, sve je u redu
dušo, nije u redu
što ako zatvaramo prozor
Ali ne mogu otresti osjećaj
koji si stvorio o boljem životu, boljim ženama, boljim noćima, boljoj visini
ne mogu otresti osjećaj
zamišljaš li bolji život
Pronalazm se budna kasno nekako ljubomorna
gledajući sranja, kako je drugim ljudima dobro
i zamislim se
to jednostavno nisi ti
cijelu noć sam gledala u oči moje ljubavi
koji je ispred mene, kako čudesan dar
i to je istina
Ali noćas sam dugo ostala budna
vrišteći na ulična svjetla
popušila sam sve cigarete, napunila ova beznadna pluća
oh, i moja glava je kao: što se dogodilo, sve je u redu
dušo, nije u redu
osjećam da zatvaramo prozor
Ali ne mogu otresti osjećaj
koji si stvorio o boljem životu, boljim ženama, boljim noćima, boljoj visini
ne mogu otresti osjećaj
zamišljaš li bolji život
Čini se da ne mogu razumjeti
kako smo tako nisko pali
ne, ne, ne, ne
čini se da ne mogu razumjeti
kako smo tako nisko pali
ne, ne, ne, ne
Ali ne mogu otresti osjećaj (čini se da ne mogu razumjeti
kako smo tako nisko pali)
koji si stvorio o boljem životu, boljim ženama, boljim noćima, boljoj visini (ne, ne, ne)
ne mogu otresti osjećaj (čini se da ne mogu razumjeti
kako smo tako nisko pali)
zamišljaš li bolji život
Zamišljaš li bolji život
oh, zamišljaš li bolji život
i pitam se, i pitam se
zamišljaš li bolji život (ne mogu otresti osjećaj)
i pitam se (ne mogu otresti osjećaj)
zamišljaš li
zamišljaš li bolji život