Zašto u Rusiji breze tako šušte?
Zašto ta bijela stabla sve razumiju?
Prislonivši se uz cestu stoje na vjetru
I tako tužno puštaju svoje lišće.
Poći ću cestom, radujem se prostranstvu,
Možda je ovo sve, što ću u životu upoznati.
Zašto tako leti tužno lišće,
Pod košuljom miluje dušu?
A na srcu opet toplina, toplina
I opet i opet bez odgovora.
A listić s brezice pade na rame
On se poput mene otrgnuo od grane.
Sjednimo na stazicu, draga, ti i ja
Shvati, vratit ću se, ne tuguj, nije vrijedno.
I starica će mahnuti rukom na rastanku,
i za mnom zatvorit će vrata.
Zašto u Rusiji breze tako šušte?
Zašto harmonika tako lijepo svira?
I prsti će proletjeti po tipkama u isti mah
A zadnja će, eh, zakazati
A na srcu opet toplina, toplina
I opet i opet bez odgovora.
A listić s brezice pade na rame
On se poput mene otrgnuo od grane.
A na srcu opet toplina, toplina
I opet i opet bez odgovora.
A listić s brezice pade na rame
On se poput mene otrgnuo od grane.