Suđen sam ti
Suđen sam ti, ne možeš znati
Tvoje ime čuvam u mislima kao čavlom zabodeno
Sve veće i veće su ti oči
Suđen sam ti, ne možeš znati
Grijem se iznutra tobom
Stabla se pripremaju za jesen
Je li ovaj grad onaj stari Istanbul?
Oblaci se kidaju u mraku
Ulične lampe iznenada su upaljene
Miris kiše na pločnicima
Suđen sam ti, tebe nema tu
Voljeti nekoga ponekad je nečuveno zastrašujuće
Čovjek se odjednom umori u sumrak
Od života u zatočeništvu na rubu oštrice britve
Ponekad mu strast polomi ruke
Iscijedi nekoliko života iz njegova života
Ponekad na koja god vrata on zakuca
Iza njih je zločesto pjevušenje samoće
U Fatihu svira bijedni gramofon
Krade petak iz starih vremena
Ako zastanem i slušam na uglu, neometan
Ako ti donesem nekorišteno nebo
Tjedni se oblikuju u mojim rukama
Što god radio, što god držao, kamo god išao
Suđen sam ti, tebe nema tu
Možda si ti dijete s plavim točkicama u lipnju
Ah, nitko te ne zna, nitko
Teretni brod curi po tvojim plavim očima
Možda se ukrcavaš na avion na Yesilkoyu
Možda si promočena, hvata te groznica
Možda si slijepa, slomljena, u žurbi
Loš vjetar nosi ti kosu
Kad god razmišljam o životu
Možda je teško za ovim vučjim stolom
Besramno, ali bez prljanja ruku
Kad god razmišljam o životu
Govoreći "tiho budi" započinjem tvojim imenom
Tvoja tajna mora pomiču me iznutra
Ne, neće biti nikako drukčije
Suđen sam ti, ne možeš znati