I krenuo sam od dna
Poput snjegovića, od tla gore
Poput okrugle gromade, i svejedno stavljao ruke na tebe
Ostajem tako zapetljan, tako provodim vrijeme
Bez naivaca, samopouzdanje visoko
Takav povjetarac kad sklapam rime
Jednostavno imam tu atmosferu oko sebe kao vjetrena zvona (aha)
Još jedan dan života (uh)
Nekad sam morao grebati da se provučem (aha)
Sad je moja zajednica ograđena i ja
Napravio sam ju svojom i susjedi kažu bok!
Dajem im na kile, sad sam faca
Valjda to znači da sam daleko na nebu
Ali još se sjećam dana
Na minimalcu za fizički rad
Primatelj socijalne pomoći još od malena
Gle kako te vladina pomoć oblikovala!
Problemi, ako na početku ne uspiješ
Bolje iskoristi svoj karakter
Jer to da si skršen je loša isprika
To bi te samo trebalo jače tjerati
Pokaži im zašto si ti ti
Tako blizu, Bože, kao da sam skoro uspio
Ali blizu se računa samo kod tempiranih bombi i potkova
Pa ja unabombardiram sranje - tik, tik, tik, nema žaljenja, pih!
zajebi to, zapaljen sam, i to ponašanje s kojim brzo puknem
Zato me zovu petarda
Odrastao sam na učenju s oružjem - vik, vik, vik - s kratkim fitiljem
Imam važne obavijesti za prenijeti
Svima koji su mislili da sam gotov: ne kuje, ne baš
reflektori su opet upaljeni, imam vjere, gdje je tvoja?
Vjeruješ li još u mene?
Nisam li dao sve što sam imao za davanje da uvidiš?
Nikad neću zaboraviti ako mi sad okreneš leđa
I odeš, nikad neću dopustiti da to odradiš
Neću nikad odustati, vjeruješ li još u mene?
Čovječe, znama da ponekad
Ove misli mogu biti grube i hladne poput leda
Meni su one samo mrlje od tinte
Samo ih izbacim kao iz praćke i tako precizno
Tako da bi mogli dvaput promisliti (aha)
Kad vi tupani možete bacati kocku
Ali junetina će vas bar koštati karijere
Jer čak su i moji jeftini pokušaji precijenjeni
Ali ovaj srednji prst slobodan je kao ptica
Jezgra atomske bombe u rađanju, najveće čelo na zemlji
Prekratko za stih, proučio njegovu formulu, naučio
Kao ubaciti psovku
Usmjeriti ju protiv Amerike korporacija
Zabiti vilicu i okretati ju
Jer riječi na j možda se bolje čuju
Svijet me na silu nahranio govnom, ti dobivaš svoje
Ali ponekad pretjeram, ali jednostavno se previše uživim
Bio sam tamo, tješio te kad nitko nije znao za to
Kad se tvoja situacija nije popravljala
Bio sam ulaz, prišao si mu
Ja sam svjetlo na kraju tunela
Zato me ljudi uvijek gledaju kao da prolaze kroz njega
kad je taj tunelski vid nejasan
sranje postane preveliko da bi ga se podnosilo
Od "Čišćenja mog ormara"
Kad sam imao problema sa stupicom
Ja sam odgovor na tu nerealističnu molitvu
I napuhat ću te kao da pokušavaš pokrpati gumu,uh
kad se mučiš s beznađem
Tim s duplim šakama, golim zglobovima kompletiranim s ovim parom
Skupljam luđake, ja sam tvoj jebeni prekidač, nema usporedbe
Vjeruješ li još u mene?
Nisam li dao sve što sam imao za davanje da uvidiš?
Nikad neću zaboraviti ako mi sad okreneš leđa
I odeš, nikad neću dopustiti da to odradiš
Neću nikad odustati, vjeruješ li još u mene?
Krenuo sam od dna kao snjegović
Oh čovječe, stavi to u svoju kukuruznu lulu i popuši to
Ali baterija mi je pri kraju, moram se nadopuniti
I znam da uvijek imam Dokaz na leđima
Nazvao sam te Dokaz jer bez dvojbe znam
Moj kec u rupi, frend, dozivam te
Jer mislim da počinjem polako gubiti vjeru u to, pa
Daj mi taj žar i motiv
aciju da krenem, Hussein niz rijeku
Lažni fanovi ostavili su te dvoličnog na nastupu
neka se otkucaji srca vrte, proizvode mržnju u mojoj duši
Izlažem vokale dva dana zaredom
istina, mrzim ići ovim putem
Ali samo je jedan put preko ovog mosta
Pa se zaletim u ovu kuju uz malu promjenu
Jer svi su moji dugovi plaćeni, ali ovaj separe uzima danak
Ali nikad nije kasno krenuti od početka
To vrijedi i za tebe, pa šta ćeš jeboga napraviti?
Iskoristi te alate koji su ti dani!
Ili ćeš iskoristiti karte koje su ti podijelili
kao ispriku da ništa ne napraviš s njima?
Ja sam glumio gubitnika/žrtvu
Dok nisam vidio kako upravljati Dokazom
Našao sam svoj pogon i nije mi još nestalo goriva
I kad su naslagali špilove, pretvorio sam gubitke u dobitke
Smiješni špilovi, pješčani satovi
Ako je vrijeme na mojoj strani, svejedno ga ne bih imao dosta za gubljenje, čovječe, u mojim mlađim danima
taj san je bilo tako zabavno ganjati
Kao da trčim na mjestu
Dok se ovo sranje zaplitalo meni pred nosom
Ali kako održiš korak
I tu glad koja te tjera kad si osvojio utrku?
Kad se taj ispušni ventil hladi
Jer nemam više što dokazati
Jer gotov si, već si odradio svoj vrhunac
Svejedno imaš potrebu ići punom parom
Taj Bruce Willis, taj Blue Steel, ta istinska vještina
Kad se taj kotač olabavi, neću izgubiti volju
Vjeruješ li još uvijek?