Rekla si kako voliš momke s juga
i kako gore kod vas u Ljubljani
ponekad, padaju purpurne kiše
Kad navratiš nekad u moje snove
Sa svojim davnim
mirisom ciklame
ja zadrhtim kao prut
kao izgubljeni balon
Barbara, o moja Barbara
odnijeli su tebe dani
odnijeli te konji vrani
stani ludo srce, nije kraj
Barbara, o moja Barbara
ti si vatra, u njoj gorim
zbog tebe se ja još borim
naša plava zvijezda ima sjaj
U bašti pepela iz mojih snova
često narasteš k’o oblak iz mora
živiš kratko kao leptir
samo par sati dok spava svemir
I vidim ti oči kako se sjaje
dok nijemo pozdravljaš dimnjačare
i tražiš neke čari orijenta
u ovom gradu na kraju svijeta
Barbara, o moja Barbara...