Da neba imam moć,
Ove noći crne - kao u bunaru,
Nožićem mjeseca mjesečastog,
Prerezala bih rešetke tvoga zatvora.
Da sam kraljica svjetlu dana,
Vjetru s mora,
Ropskom užadi zavezala bih sebe
Za tvoju slobodu.
Ah, tuga, šteta, tuga, tuga,
Tuga moga srca,
Što mi teče venama, tuga,
Silinom ciklona!
Nalikuje zamućenosti
Tame i kremena.
To je odbjegli konj
Koji ne zna kamo ide.
To je pješčana pustinja, tuga,
To mi je slava u kazni.
Ah, tuga! Ah, tuga!
Ah, tuga, šteta, tuga!
Ne želim cvijeće, novac, ni dlanove,
Želim da me ostave da isplačem tvoje žalosti
I da budem uz tebe, dragi moje duše,
Da pijem suze tvojih samovanja.
Bole me oči što gledaju, a ne vide,
Odričem se sebe,
Jer sam kriva za tvoju lošu sreću
Moje travanjske ruže.
Ah, tuga, šteta, tuga, tuga,
Tuga moga srca,
Što mi teče venama, tuga,
Silinom ciklona!
Nalikuje zamućenosti
Tame i kremena.
To je odbjegli konj
Koji ne zna kamo ide.
To je pješčana pustinja, tuga,
To mi je slava u kazni.
Ah, tuga! Ah, tuga!
Ah, tuga, šteta, tuga!