Kad izađem odavde, ići ću trčeći da te nađem
Reći ću ti očima koliko si mi nedostajao
Čuvat ću u malenoj staklenci sve zagrljaje, poljupce
Za ona vremena u kojima se u duši isprepletu tuga i strah
Stat ću ispred svoje bake i na kolenima ću je
Moliti za oproštaj za svaki put kad nisam bila obzirna prema njoj
Nazdravit ćemo za one koji su otišli bez pozdrava
Opet, i opet
Ali dok ptice kruže oko svojih gnezda
Blešteće proleće dolazi u tajnosti
Zakrpala sam svoje crvene haljine iglom i koncem
Posmatrala sam sebe, vrednovala i merila, živela
Mi smo ptice u kavezu
S tolikom željom da letimo
Da zaboravljamo da ćemo u ovom utočištu
Također videti kako život prolazi
Kad se jednom spale svi kavezi
I zavesa se ponovo digne
Zapamti zauvek naučenu lekciju
I ovo će biti bolji svet
Kad izađem odavde, ići ću trčeći da ti plješćem
Smejat ću se, zahvalit ću se onima koji su brinuli za mene
Više se niko neće usuditi da ismejava ono što je važno
Kvalitet zdravlja bit će od neprocenjivog značaja
Neću se toliko ljutiti na onoga ko širi mržnju
Vreme je da bude jednako važno tuđe i vlastito
Širit ću svoju volju za životom i svu moju sreću
Izgraditi, izgraditi
Ali dok nebo i zemlja uzmu predah
Ponovo će životinjice osvojiti izgubljene predele
Ispila sam sporo čašu vina
Letela sam s knjigom, živela sam
Mi smo ptice u kavezu
S tolikom željom da letimo
Da zaboravljamo da ćemo u ovom utočištu
Također videti kako život prolazi
Kad se jednom spale svi kavezi
I zavesa se ponovo digne
Zapamti zauvek naučenu lekciju
I ovo će biti bolji svet
Kad izađem odavde, ići ću trčeći da te zagrlim