Pod ovim suncem, imali smo želju
Ne govoriti,
Opijati se životom
U malim gutljajima.
Pod divnim nebom
Niz padine, grickajući vlati trave
U zapletenoj suknji, promatrala je
Na trijumfalan način
Tog golobradoga mladića,
Ili je možda još bio samo dijete,
Koji ju želio.
Nije tražio gotovo ništa, možda
Samo znak za njega,
Njezin osmijeh koji bi mu rekao "dođi"
Nije tražio ništa, možda,
Pticu u letu
S krilima što udaraju da bi rekla sve je redu...
Jer iznad mlinskih krovova,
Uz sive zidove,
Jer iznad obližnje ceste
I njezinih sivih ploča,
Jer iznad svih brežuljaka,
Jer iznad svih šuma,
Jer se to uzdiže u nebo, bez zvona i bez vjenčanja,
Ljubav djeca
Koja pročišćava...
Ali to je bilo dvoje izdržljive djece
Koja nisu vjerovala da se ima što reći
Jer riječi odraslih..
Smrvile su njihov život bez milosti,
Da nisu više znali ni sanjati, ni smijati se
Ravnodušni u srcu...
I još i danas
Na padini
Borovnice i makovi
Uzalud čekaju
Okrutnu ruku
Koja će ih iščupati...