Pa koraknuo sam u lavinu,
Prekrila mi je dušu;
Kad nisam ovaj ovaj grbavac kojega vidite,
Spavam podno zlatnog brijega.
Vi koji želite osvojiti bol,
Morate naučiti, naučiti dobro mi služiti.
Udarate me u bok slučajno
Dok se spuštate po svoje zlato.
Bogalj ovjde kojega hranite i odijevate
Nije ni izgladnjen niti mu je zima;
On ne traži vaše društvo,
Ne u središtu, središtu svijeta.
Kad sam na tronu,
Niste me vi tamo uzdigli.
Vaši zakoni ne privlače me
Da groteskno klečim i podnosim.
Ja sam po sebi sam tron
Za ovu ružnu grbu u koju zurite.
Vi koji želite osvojiti bol,
Vi morate naučiti što me odobrovoljuje;
Mrvice ljubavi koje mi nudite,
Mrvice su koje ostavljate za sobom.
Vaša bol nije iskaznica ovdje,
Samo je sjena, sjena moje rane.
Počeo sam žudjeti za vama,
Ja koji pohlepe nemam;
Počeo sam pitati za vas,
Ja koji potrebe nemam.
Vi kažete da ste otišli od mene,
Ali mogu vas osjetiti kad dišete.
Ne odijevajte se u te prnje za mene,
Znam da niste siromašni;
Ne volite me tako neustrašivo sada
Kad znate da niste sigurni,
Na vama je red, voljeni,
Vaše je meso ono koje nosim.