Au milieu du chaos [Croatian translation]

Bezbroj života, svi smo krenuli

Sve što je gore, sve je dolje

Sve što je jedinstveno, sve je slično

Sve što dođe, jednog dana ode

Sve je suptilno, sve je ogromno, vjerujem

Trebali smo gledati kao što su anđeli gledali

Riječ od drveta; teško je vjerovati u tebe

U sve u što ljudi vjeruju

Sva su područja zaražena

Bolešću interesa, udarcem biznisa

Milijuni strahova, nema milosti

To je sebičnost, i krajnje žalosno

Mjesto čovjeka u općem poretku

To samo po sebi uklanja tajanstvenost,

Jebeš sustav,

Druže, nećemo gorjeti na lomači bez onih što

šute.

Srca uzavrela poput malih plamenova

Zaključiti je da je Babilon razlog našem stresu

Milijuni kula babilonskih iznerviranih,

Amajlije u koje vjeruju, piratski im pržimo diskove

Snagom Majke Zemlje

Hrabrost da ima kažem da si ga idu staviti

Broj i snaga, mudra baština

Plamen i srce univerzuma

Idi im reci da je to više stajalište

Da je želja za životom jača nego išta drugo

Jača nego sumnja, i ne mijenja strane

Mi slušamo što Bog nam govori unutra

Željezne šipke u baršunastim rukavicama

Pozlaćeni zatvor bez rezervnoga plana

U okružju potresa, hodamo po žici

U kršu grada, gdje se svi guraju

Oduprite se, gamad napreduje

Pobunjenici, evo velikoga povratka

Velikoga povratka u zemlju

Milosšću božjom, prema nebu svi mi se

okrećemo

Odvojeni od vaših doktrina,

Gdje mase pucaju da bi neki sjali

Uvijek su isti oni koji tlače

Spremni umrijeti da bi prešli na drugu stranu

Ovdje očekujemo najgore, iskrivljenu viziju, lomljenje

uzorka stvaranog godinama

Djeca Sotone su uzela planet pod cijenu straha, ali

Život mora odnijeti prevagu

Unutar svakoga je dijete što vrišti od tuge

Slušam Boga, ne kapelane na Majci Zemlji, u selima

i u gradovima

Ni one izdajnike i njihove ulizice

Babilonsko sranje i njegove čuvare

Osjetljivi na živčanim završecima, mi smo slabi (puni)

Nakon ere što je ušla u puninu

Vani, gdje nam je velilki rekao "svijet je vaš"

Poroci i rasprodaje, životi ispod baldahina

Ruševine u stranu, Aladinova magija

Barovi od papira, izgravirani ili inkrustirani

Pozlaćeni kavezi, ispusti za kukavice

Natopljen znojem zbog onoga što mora postići

Reci mi, što treba za život?

Druže, iznova ti hvala svakoga jutra

Svaki dan, poput novog platna za oslikavanje

Pobjegni strahu, on koči mnoge

To je rat duha, rat razuma

Što se ne riješi u nutrini svakoga

Tko je spreman preuzeti obranu svoje duše,

Plemenita životna načela, s vremenom će dramu ispisati,

Tako je spreman živjeti u miru, čak i u okružju kaosa?

Tko će imati otvorene ruke među stisnutim šakama?