Au lecteur [Croatian translation]

Glupost, zabluda, grijeh i sitničavost

Gospodari su nam tijela i saznanja.

I hranimo svoja ljupka pokajanja

Kao što prosjaci hrane ušičavost.

Grijesi su nam tvrdi, a kajanja kratka:

Za svako priznanje neka skupo plate,

I onda se noge u kaljužu vrate

Jer je sve oprala jedna suza slatka.

Na jastuku od zla Satana Golemi

Naše duše njiše i njiše sve bolje,

Da skupocjen metal cijele naše volje

Premudrom kemijom u dim i prah spremi.

Živi Vrag drži niti što nas miču

Mi ljubimo stvari sve gadnije i niže

Svakog dana Paklu za korak smo bliže

I ne gade nam se smradovi što niču.

Kao razvratnik jadni što ljubi i jede

Izmučenu dojku prastare bludnice,

Užitak hoćemo, ali bez sudnice,

Dokle god iz njega barem kapi cijede.

Tijesno, komešavo, kao milijun glista

U našem mozgu banči puk Demona,

A kad dišemo, Smrt je rijeka ona

Što gluho jaduje i uvijek je ista.

Ako obljub, otrov, bodeži i žice

Još nisu izvezli vesele uzorke

Na prostome platnu sudbine pregorke,

To je samo zato što smo kukavice.

Ali ni šakali, pantere i kuje,

Majmuni, pauci, jastrebi i zmije,

Najgadnije nakaze što ih zemlja krije

U bestidnom vrtu kojim porok ruje

Nisu zbilja ružni, zbilja zlobno strašni!

Bez ikakve kretnje, bez ikakve buke,

Svjetove razara bez najmanje muke

I u jednom zijevu guta svemir prašni

Jedino Dosada! - Kroz beskrajne sate

Dok sanja vješala, puši lulu skromnu.

Znaš je, čitatelju, nakazicu lomnu,

Hipokrite stari - moj jednaki - brate!