April je surovo doba
Iako Sunce možda sija
I svijet gleda u sjenu
Dok polako nestaje
I dalje pada aprilska kiša
I dolina je ispunjena bolom
I ne možeš reći zašto
Dok gledam u sivo nebo
Gdje je trebalo da bude plavo
Sivo nebo gdje je trebalo da vidim tebe
Pitaj zašto,zašto je moralo da bude tako
Zaplakaću,i reći ću da ne znam
Dušo,s vremena na vrijeme
Zaboraviću i nasmijaću se
Ali tada taj osjećaj dolazi ponovo
Aprila koji nema kraja
Aprila usamljenog poput djevojke
U tami svoga uma
Sve mogu da vidim suviše dobro
Ali ništa ne mogu da uradim
Kad jednostavno ne mogu da osjetim Sunce
I proljeće je za mene mračno doba
Sivo nebo gdje je trebalo da bude plavo
Sivo nebo gdje je trebalo da vidim tebe
Pitaj zašto,zašto je moralo da bude tako
Zaplakaću,i reći ću da ne znam
Ne znam