Kad mi je ruka pesnica, otvaraš je
i stavljaš tvoju ruku u nju,
Šapućeš promišljeno rečenice kroz svu tu buku
kao da su mi sekstant i kompas.
Pljesak, pljesak
za tvoje riječi,
moje se srce otvara
kad se smiješ!
Pljesak, pljesak
za tvoj stil kojim me oduševljavaš,
nemoj nikada prekinuti s tim!
Tako želim
da nikad ne prekineš s tim.
Kad je moja Zemlja ploča, učiniš je opet okruglom,
pokazuješ mi na tebi svojstven tihi način što je vizija.
Ako opet hoću glavom u zid
uguraš mi kacigu i čekić u ruku.
Pljesak, pljesak
za tvoje riječi,
moje se srce otvara
kad se smiješ!
Pljesak, pljesak
za tvoj stil kojim me oduševljavaš,
nemoj nikada prekinuti s tim!
Tako želim
da nikad ne prekineš s tim.
Pljesak, pljesak
za tvoje riječi,
moje se srce otvara
kad se smiješ!
Pljesak, pljesak
za tvoj stil kojim me oduševljavaš,
nemoj nikada prekinuti s tim!
Tako želim
da nikad ne prekineš s tim.