Gledaš prema dolje sa neba,
Samo da bi vidio kako smo.
Dao si nam sklonište,
Kišobran od zvijezda.
Ponekad plačeš,
Zato što ti je teško vidjeti -
Kada gledaš prema dolje sa neba
Sjetiti se kako smo sanjali.
I kunem se Bogu:
Neću ići nigdje bez tebe!
Neću ići nigdje bez tebe!
Neću ići nigdje bez tebe!
Neću ići nigdje bez tebe!
Srećan si kada pjevamo,
Slikajući slike u oblacima.
Naše uspomene su slabe
Tako lijepe i ponosne.
Ponekad plačem,
Jer mi je teško čuti -
Tvoj dah je kao ljeto
Divna atmosfera.
I kunem se Bogu:
Neću ići nigdje bez tebe!
Neću ići nigdje bez tebe!
Neću ići nigdje bez tebe!
Neću ići nigdje bez tebe!
Neću ići nigdje...
Neću ići nigdje...
Neću ići nigdje...(tečem kao voda)...
Neću ići nigdje...(tečem kao voda)...