Eh što sam slatke riječi smislila prije koliko već mjeseci
Jer lako je pričati kada te nitko ne sluša
U glavi mi neprestance jauče i viče glas nekog stranca
A na licu ogroman i lažan antidepresijki osmijeh
„Ne idi ovako, molim te, ne idi ovako, molim te
Ne idi ovako, molim te”, nisam ti mogla reći.
Da sam bar pognula glavu na ramena, da sam plakala
Da sam te poljubila, nisam mogla
(x2)
Nisam mogla, bilo me sram
Ne gledaj me, naoblačila sam se; ako si ti sretan, i ja sam
Večeras samo jedna stara prijateljica, kakogod
Ima jedan stran glas što neprestano viče u mojoj glavi
A na mom licu ogroman, lažni antidepresijski osmijeh
„Ne idi ovako, molim te, ne idi ovako, molim te
Ne idi ovako, molim te”, nisam ti mogla reći.
Da sam bar pognula glavu na ramena, da sam plakala
Da sam te poljubila, nisam mogla
(x2)
Nisam mogla, bilo me sram
Znala sam ti reći: „Kad god ti je loše, nazovi me”
Nisam mogla reći: „Da sam mogla, opet bih ti suze brisala”
„Ne idi ovako, molim te, ne idi ovako, molim te
Ne idi ovako, molim te”, nisam ti mogla reći.
Da sam bar pognula glavu na ramena, da sam plakala
Da sam te poljubila, nisam mogla
(x2)
Nisam mogla, bilo me sram