Ako ne mogu da te pustim, hoće li se tama podijeliti?
Jer jer fikcija od ljubavi istina naših laži
Igrali smo na sve ili ništa, ali smo oboje znali cijenu
Sad je jedini izlaz u tvojoj kutiji u obliku srca
Ali mrzim što je izgledalo kao da nikad nisi bila dovoljna
Bili smo slomljeni i krvarili smo, ali nikad nismo odustali
I mrzim što sam napravio neprijatelja od tebe
I mrzim što je tvoje srce bilo žrtva
Sad mrzim što si mi potrebna
Dok mirujemo ovdje sami, poput nota na stranici
Ni najfinije kompozicije ne bi mogle opjevati našu bol
Sa svijećom kroz vrijeme još uvijek mogu da vidim tvoj duh
Ali ne mogu zatvoriti oči, jer
Jer to je ono gdje me najviše progoniš
Gdje me najviše progoniš
Ali mrzim što je izgledalo kao da nikad nisi bila dovoljna
Bili smo slomljeni, krvarili smo ali nikad nismo odustali
I nadam se da pjevam kroz tvoje sjećanje
Dok odzvanjamo kroz vrijeme u melodiji
Sad mrzim što si mi potrebna
I čujem te sad, kad si rekla: "Boljelo je
Ali moralo je da padne, da se raspadne da bi funkcionisalo"
Onako kako te ja vidim sad u onom što je ostalo od mene
Je li prekasno zastupati ludost?
Jer mrzim što je izgledalo kao da nikad nisi bila dovoljna
Bila si slomljena i krvarila si u ime ljubavi
I nadam se da ćemo se sresti u drugom životu
Nadam se da ćemo se sresti u drugom životu
Ne mrzim što si mi potrebna
Ne mrzim što si mi potrebna
Ne mrzim što si mi potrebna