Anđeosko lice mi se smiješi
ispod tragičnog naslova
Taj osmijeh me nekad ispunjavao toplinom
Rastanak bez riječi
Pokraj križa na tvom grobu
I onih vječno gorućih svijeća
Potreban negdje drugdje
Da nas podsjeti na kratkoću našeg vremena
Suze za njih prolivene
Suze ljubavi, suze straha
Zakopajte moje snove, iskopajte moju tugu
O Bože zašto
Anđeli padaju prvi?
Ne bijah izbavljen mislima o Shangri-La*
Ni prosvijetljen Kristovim naukom
Nikad neću razumijeti značenje dobra
Neznanje me odvelo prema svjetlu
Potreban negdje drugdje...
Pjevaj mi pjesmu
O svojoj ljepoti
O svome kraljevstvu
Nek melodije tvojih harpi
Miluju one koji su nam još uvijek potrebni
Još jučer smo se rukovali
Prijatelju moj
A danas mjesečeva zraka osvjetljava moj put
Mog čuvara