Autocesta je već završila
fali malo do grada
jurim jer
se k tebi vraćam
nestaje predgrađe
sve isto u izmaglici
i kao obično ovdje
ima više magle nego puta
riskantno je ovdje juriti znam
ali vremena nemam
i udaljenost je velika kad
mislim na tebe
mislim na tebe
ići, krenuti, vratiti se
ćuti cestu koja u srce ulazi
radio uvijek upaljen pomaže mi misliti i pravi mi društvo
misli su mi već doma
ali evo policijske blokade
baš je iza nadvožnjaka
slomljena stakla posvuda
i hitna koja ide
osim olupina nema ničega
izlazim iz auta zaustavljam se i gledam
možda je neki mladić kao mi, kao ja i mislim na tebe snažno
ići, krenuti vratiti se
reci mi tko s 20 godina želi umrijeti
kada si unutra nikad o tom ne razmišljaš
da će tebe dopasti, oh tebe
i još ići krenuti vratiti se
svatko ima nekoga da ga čeka
i ja jedva čekam da te diram
ne možeš razumijeti, želim biti siguran da si ti
evo svijetla gore
neka sijena tu je, ti si
idem po skalama dvije po dvije
dvije tvoje ruke
ići krenuti vratiti se
već spavaš stavljam uho na tvoje srce
ćujem ga do kuca i polako polako nestaje
ova tijeskoba koju imam
ova tijeskoba koju imam
u glavi mi je onaj auto
ono blijeskanje
mislim i ne znam
hoću li spavat ove noći