I kobni dođe dan da sreću nam pomuti,
Oproštaj tvoj i moj i rijeka suza vrelih.
Na mojoj ruci šal, samoću srce sluti,
Iz mog života sad ideš ti.
Anđela, Anđela, znaj kad budeš daleko,
Tvoga će sunca sjaj isto da me grije!
Anđela, Anđela znaj da čeka te netko,
I da ti vjeruje još više nego prije.
A prođe život sav u ljubavi sa tobom,
Za spomen osta šal i bol u duši mojoj.
Ja ne znam što ću sad učiniti sam sa sobom,
Kad kuća tuge sad naš je dom.
Anđela, Anđela, znaj kad budeš daleko,
Tvoga će sunca sjaj isto da me grije!
Anđela, Anđela znaj da čeka te netko,
I da ti vjeruje još više nego prije.