Naše je sunce zašlo,naš dan je gotov.
Ostavljen sam ovdje pitajući se:"Je li ovo kraj?"
Moje zadnje riječi tebi.
San se pretvorio u noć,i sada si otišla.
Ostavljen sam ovdje misleći:
"Može li to zaista biti istina?
Jesmo li završili?"
Bila si vjetar ispod mojih krila.
Učila me kako da letim.
Sa tobom sam živio među kraljevima.
Kako je ovo uopšte moglo umrijeti?
Pa rekoh: Zbogom,tvoj sam zauvijek.
I uvijek ću biti.
Bili smo jedno,bili smo sve,bili smo jedini.
Budućnost puna nade.Ništa nije moglo stati na naš put.
Ali snovi se mogu promijeniti.Vizije pasti.
Osjećam se tako usamljeno.
Hodao bih kroz vatru za samo još jedan dan.
Bila si anđeo mog života.
Učila me da budem slobodan.
Sada sam stranac u tvojim očima.
Zidovi se zatvaraju oko mene.
Rekoh: Zbogom,tvoj sam zauvijek.
I uvijek ću biti.
Nedostaješ.
U mom srcu si jedina,
i uvijek ćeš biti.
Kada se okrenem istoku,
ne vidim zoru.
No nakon tame dolazi svjetlo.
A kad se okrenem zapadu,
tišina noći skrije sve.
Gdje je svjetlo što sija tako sjajno?
Rekoh: Zbogom,tvoj sam zauvijek.
I uvijek ću biti.
Nedostaješ.
U mom srcu si jedina,
i uvijek ćeš biti.
Nah nah-na-... i uvijek ćeš biti.
Nah nah-na-... i uvijek ćeš biti.
I uvijek ćeš biti.
Moje maleno,ti si,
i uvijek ćeš biti.