Zbogom, probuđena srcem, moja draga!
Zašto mi je tako gorko, ne mogu razumjeti.
Žao mi je zore što se već gasi na nebu
U svitanje mog dana još mogla bi rudjeti.
Otišla je i nikada se neće vratiti, Alesja,
Zbogom, garava moja voljena, zbogom!
Stojim na raskrižju minulog, a iz visina neba,
Poput usamljene ševe, zvoni i plače svibanj.
Otišla je, ostavivši mi mrazove i magle,
Gorki pelin žaljenja izmaglicom obavijenih cesta.
Ja neću moći godinama izliječiti na srcu mom
One rane, što su bile nanesene za čas.
Otišla je i nikada se neće vratiti, Alesja,
Zbogom, garava moja voljena, zbogom!
Stojim na raskrižju minulog, a iz visina neba,
Poput usamljene ševe, zvoni i plače svibanj.