Sada je mojih pet minuta,
bez kravate raskopčan.
Ako zbrišeš mi trag s puta,
plesač sam koji pleše sam.
Sada je mojih pet minuta,
puškama straže pjevaju.
A zora kada noć put proguta,
one im pjesme vraćaju.
Izdaju me moje misli,
koje su zabranjene znam.
Ali kada se vratim biti ću onaj isti
što na stanici pjeva: čekaj me!
Danas su mi blizu zvijezde...
stanem na prste i veću su tu.
da u džepu ih ponesem!
sklona je sreća vitezu?
Onda ću biti tvoj heroj
za naše vječne sate,
otirač, sjena tvog psa.
i bit ću vješalica, posuda za djecu,
kahva u postelji, ljubavnik sa dna.