Danas zapleo sam se tvojim usnama
i moje ime poznaje samo tebe..
Okružen tvojim stvarima,
vrt od jučer postao je tako neprijateljski,
i pada kiša da, i ovdje
više nije april..
I više ništa ne znam, tako si individualna..
Zapetljala si mi se u tijelo,
i tišina spava pored mene..
Naš krevet je pustinja,
zima obojila nas je hladnoćom i sivilom..
I posve sam ovdje,
ne znam kako nastaviti,
jer bez tebe,
moje srce neće naučiti živjeti...
i sada ti,
dolaziš ukrasti mi polovicu naših snova.
I samo si ti, samo ti,
ta ljubav koju nosim tako duboko u sebi...
i sada ti,
dolaziš odnijeti mi polovicu naših poljubaca.
I samo si ti, samo ti,
polovica mog svemira,
a sada odlaziš...
Zapetljana si u mojoj odjeći,
i miris jednog sretnog vremena
pretvorio se u poraz..
zbog spoznaje da više nema se što reći...
Preživjeti, još jedan dan,
zašto patiti,
kada već shvatio sam da više nisi tu...
Danas zaplela si se u moje grudi,
i preko suhozida zapalila me..
Umirem kako vrijeme prolazi,
crtajući horizont koji treba slijediti...
Srce neće više kucati,
ja bez tebe, ni ti bez mene,
mi nećemo postojati...
i sada ti,
dolaziš ukrasti mi polovicu naših snova.
I samo si ti, samo ti,
ta ljubav koju nosim tako duboko u sebi...
i sada ti,
dolaziš odnijeti mi polovicu naših poljubaca.
I samo si ti, samo ti,
polovica mog svemira,
i sada odlaziš...
i sada odlaziš...
i sada odlaziš, odlaziš...
I sada ti,
dolaziš ukrasti mi polovicu naših snova.
I samo si ti, samo ti,
ta ljubav koju nosim tako duboko u sebi...
I sada ti,
dolaziš odnijeti mi polovicu naših poljubaca.
I samo si ti, samo ti,
polovica mog svemira..
I sada ti..
i sada ti,
samo si ti, samo ti..
I sada ti..
i sada ti
odlaziš..
Sada ti,
i sada ti..
odlaziš..