v shumnom zalje rjestorana
srjed vjesjelja i obmana
pristan zaguljavshjego poeta
vozlje stolika naprotiv
ty sidish vpoloborota
vsja v luchje nochnogo svjeta
tak samo sluchilos vdrug
chto slova sorvalis s gub
zakruzhili golovu hmjelnuju
ah kakaja zhjenshchina, kakaja zhjenshchina.
mnje b takuju,
ah kakaja zhjenshchina, kakaja zhjenshchina.
mnje b takuju.
pol nje chuja pod soboju
mjezhdu njebom i zjemlёju
kak vo snje s toboj tantsuju
aromat duhov tak manit
opjanjajet i durmanit
ah kak sladko v nёm tonu ja
tak blizki nashi tjela
i bjezumnyje slova
bjez styda tjebje shjepchu ja
ah kakaja zhjenshchina, kakaja zhjenshchina.
mnje b takuju,
ah kakaja zhjenshchina, kakaja zhjenshchina.
mnje b takuju.
ty ujdёsh s drugim ja znaju
on tjebja davno laskajet
i tjebja domoj nje provozhu ja
zhzhёt v grudi silnjej ognja
nje moja ty nje moja
tak zachjem zhje ja rjevnuju
skolko zh nuzhno mnje vina
chtob iz pamjati prognat
i zabyt mjechtu svoju shalnuju
ah kakaja zhjenshchina, kakaja zhjenshchina.
mnje b takuju,
ah kakaja zhjenshchina, kakaja zhjenshchina.
mnje b takuju.