U bučnoj dvorani restorana
Usred veselja i prevare
Pristanište je zalutalog pjesnika
Nasuprot pokraj stolića
Ti sjediš napola okrenuta
Sva u zraci noćnog svjetla
I iznenada se dogodilo
Riječi su se odvojile s usana
Zavrtili mi pijanu glavu
Ah kakva žena, kakva žena.
Ja bih takvu,
Ah kakva žena, kakva žena.
Ja bih takvu.
Ne osjećajući tlo pod nogama
Između neba i zemlje
Kao u snu plešem s tobom
Miris parfema tako mami
Opija i omamljuje
Ah kako slatko u njemu ja tonem
Naša tijela su tako blizu
I lude riječi
Ti šapćem bez stida
Ah kakva žena, kakva žena.
Ja bih takvu,
Ah kakva žena, kakva žena.
Ja bih takvu.
Otići ćeš s drugim, znam
On te već odavno miluje
A ja te ne pratim kući
U grudima mi gori silnije od vatre
Ti nisi moja, ne nisi moja
Pa zašto sam onda ljubomoran
Koliko mi je vina potrebno
Da iz uma potjeram
I zaboravim svoj mahnit san
Ah kakva žena, kakva žena.
Ja bih takvu,
Ah kakva žena, kakva žena.
Ja bih takvu.