Možda bi disati bilo dovoljno,
samo malo disati.
Povratiti svaki otkucaj u meni,
bez traženja nekog trenutka za otići iako..
Ne odlazi!
Jer ja ne
mogu se naviknuti
na prosinac bez tebe.
Tko ostaje ovdje,
čekajući nemoguće.
Sada ne,
nema
vremena za objasniti.
I zapitati se,
da li sam ti dala dovoljno ljubavi.
Ovdje sam,
želim razgovarati sada, sada.
Jer ako ostanu između zubi(neizrečene)
važne stvari,
tolike riječi,
koje ne koristimo više.
Ronim u pozadinu te boli,
kako bi mogla izaći,
poslije se vratiti ovdje,
malo pomalo ovdje..
Mogu osjetiti…
da će vagati zauvijek nakon -- među nama.
Ja bez tebe,
ne znam kako ponoviti,
ne uspjevam više reći.
Sada nema
toliko kišnih sjećanja.
I ja bih bila učinila
više,
nego se samo nadala.
Kako želim
da mogu razgovarati sada, sada.
Sada ne,
nema
vremena za objasniti.
Ja isto imam,
Ja..
tisuću stvari da očekujem
pred sobom,
tisuću stvari za učiniti pokraj tebe.
Možda bi disati bilo dovoljno,
samo malo disati.
Sada je kasno,
nema više sada.