I nakon oluje,
trčim i trčim dok dolazi kiša
i gledam prema gore, gledam prema gore,
na koljenima i bez sreće,
gledam prema gore.
Noć uvijek izgura dan,
moraš znati život da vidiš propadanje.
Ali, ja neću propasti, neću propasti,
niti ovaj um, a niti ovo srce.
Neću propasti.
I uzeo sam te za ruke,
i stajali smo uspravno,
i sjetili se naše vlastite zemlje,
za koju smo živjeli.
I doći će vrijeme, bez suza, vidjet ćeš,
i ljubav neće slomiti tvoje srce, ali odbacit će tvoje strahove.
Uspni se na svoju planinu i vidi što ćeš tamo naći,
s milošću u svojem srcu i cvijećem u kosi.
I sada držim se onoga što znam,
vidio sam točno što je istina,
ali, ah, ne više.
Zato se držim,
zato se držim sa svim što imam,
zato se držim.
Ja umrijet ću sam i biti ostavljen tamo.
Pa, pretpostavljam da samo ću otići kući,
ah, Bog zna gdje,
jer smrt je tako puna a čovjek tako mali.
pa, ja se bojim onoga što je iza i onoga što je prije.
I doći će vrijeme, bez suza, vidjet ćeš,
i ljubav neće slomiti tvoje srce, ali odbacit će tvoje strahove.
Uspni se na svoju planinu i vidi što ćeš tamo naći,
s milošću u svojem srcu i cvijećem u kosi.
I doći će vrijeme, bez suza, vidjet ćeš,
i ljubav neće slomiti tvoje srce, ali odbacit će tvoje strahove.
Uspni se na svoju planinu i vidi što ćeš tamo naći,
s milošću u svojem srcu i cvijećem u kosi.