Rođen na rubovima periferije
gdje tramvaji više ne voze
gdje je radnički kvart
i gdje je lakše sanjati
nego gledati stvarnosti u oči...
Koliko mladih odlazi
tražiti više od onoga što imaju
možda zato što na primljene udarce
nitko nije uzvratio
a iznutra bole
sve više
I naučio sam u životu
da nam nikad nitko neće dati više
ali uz koliko uzdaha i koliko uspinjanja
idemo naprijed bez
okretanja unazad ...
I ovdje si sada ti
da daš smisao mojim danima
sve ide dobro
od kada si ovdje
sada ti
Ali ne zaboravljam sve
svoje prijatelje koji su još uvijek tamo ...
I sve se više osjećamo usamljeni
u ovoj dobi ne znaš... ne znaš
ali uz koliko utrka i letova
idemo naprijed bez
da ikad stignemo...
I ti si sada tu u
centru mojih misli
u mojim uzdasima
ti bit ćeš želja
neograničena
ti si za mene
jedna osveta...
sada znaš tko je
čovjek koji postoji u meni...
Rođen na rubovima periferije
gdje se skoro više ne vraćam
ostaje vjetar koji sam ostavio
kao tramvaj koji je već prošao
danas kada si pored mene
danas kada si jedina ti
danas kada si ovdje
sada ti