Rođen na rubu periferije
gdje vlakovi ne idu više naprijed
gdje je žive radnici
lakše je sanjati
nego gledati stvarnosti u oči
Koliko mladih ljudi odlazi
tražiti više od onog što imaju
možda zato što na primljene udarce
Nitko ih nije upozorio
A unutra još više bole
I naučio sam u životu
Da nam nikad nitko neće dati više
Ali uz koliko uzdaha i koliko penjanja
ćemo ići naprijed bez
okretanja unatrag...
I ti si sada tu
da daš smisao mojim danima
sve ide dobro
od kada si ovdje
sada ti
Ali ne zaboravljam sve
svoje prijatelje koji su još uvijek tamo
I sve se više osjećamo usamljeni
u ovoj dobi ne znaš... ne znaš
Ali uz koliko utrka i letova
idemo naprijed
ali nikad ne stignemo...
I ti si sada tu u
centru mojih misli
U mojim uzdasima
ti bit ćeš volja
koja se ne ograničava
ti si za mene
već jedna osveta...
sada znaš tko je
čovjek koji je u meni
rođen na rubu periferije
gdje se više ne vraća
ostaje vjetar koji sam ostavio
kao vlak koji je već prošao
danas kada si pored mene
danas kada si samo
danas kada si
sada ti