Bilo je travanjsko jutro
Kad nam rekoše da trebamo poći.
Kad se okrenuh tebi, nasmiješila si se - kako da kažemo ne
Svim provodima sto čekaju, snovima koje smo uvijek imali.
O, a pjesme koje ćemo pjevati kada se konačno opet vratimo!
Šaljući brzi poljubac onima što tvrde da znaju,
Ispod ulica što se pare i piste - vrag je u svojoj rupi.
Oh, odjedriti u pjeskovite zemlje, u druge dane
Dodirnuti san skriven u sebi, nikada vidjen.
Prema suncu, na jug i sjever odletjese konačno ptice,
Okovi odanosti padoše na zemlju u komadima.
Oh, letjeti s vjetrom, po zraku iznad buke
Smijati se glasno ,plešući dok se borimo sa gomilom
Tražimo covjeka čija uperena ruka otkriva divovski korak,
Dok nas vodi krivudavi put što se pretvara u kamen.
Da zazvoni i jedno zvono - u slavu kralju,
Tako brzo i srce treba kucati, i biti ponosna glava teških nogu
Prošli su dani kada smo ti i ja bili okupani
Vječnim sjajem ljeta
a naše dijete raslo daleko
O slatki refren što smiruje dušu i olakšava bol,
O Albion ostaje spavati da se opet digne.
Lutamo, lutamo, na kojem mjestu da zaustavimo potragu?
Gdje moćne ruke Atlasa drže nebo nadzemljom 2 x
Znam put, znam put, znam put....