Dvoje nas je,
u toj pustinji ovog zbogom.
Bivajući u tišini tvog glasa,
poput čelika ovdje u mom srcu..
Ti odlaziš
i više neznam hoćeš li se vratiti,
želim negirati još jednom,*
da veliki je bezdan ovo što osjećam.
Dok u međuvremenu vrijeme odnosi lišće*
i dok mi nedostaje tvoj dah..
Zagrli me jako,
da osjetim da mogu zaustaviti te,
jer ne znam kako živjeti da ne vidim te,
ah, ta moja sreća.
Zagrli me jako,
odlazi mi život bez tvojih poljubaca,
trebam te toliko, samo molim
da vratiš se pored mene.
Bog zna
da nema zaborava ni kivnosti
na putu ove ljubavi,
ti si moja jedina i sad više ne znam tko sam.
Podnositi
loša vremena u kojima nisi tu,
svrhu ove samoće,
ove budućnosti ovdje u mojim osjećajima.
I dovodi mi hladnoću sve do kostiju,
sjećanje na tebe je tu gdje god idem.
Zagrli me jako,
da osjetim da mogu zaustaviti te,
jer ne znam kako živjeti da ne vidim te,
ah, ta moja sreća.
Zagrli me jako,
odlazi mi život bez tvojih poljubaca,
trebam te toliko, samo molim
da vratiš se pored mene.
Dok u međuvremenu vrijeme odnosi lišće
i dok mi nedostaje tvoj dah..
Zagrli me jako,
da osjetim da mogu zaustaviti te,
jer ne znam kako živjeti da ne vidim te,
ah, ta moja sreća.
Zagrli me jako,
odlazi mi život bez tvojih poljubaca,
trebam te toliko, samo molim
da vratiš se pored mene.
Zagrli me jako,
odlazi mi život bez tvojih poljubaca,
trebam te toliko, samo molim
da vratiš se pored mene.