Sudom vlada tišina, priznanje ne žele,
uz pitanje muklo, jer pravdu već dijele,
glas optužbu pjeva, pjev laž loše krije,
za milost da molim znam mrsko im nije.
Dame pomalo cijede, sudac izbora nema,
taj pjevač nek’ umre zbog lažnih dilema.
I hvala vam, hvala, vi istini vjerni,
svih kreposti gnjilih vi čuvari smjerni,
znam, vi ste u pravu, ja zablude krojim,
zakužit ću zrak glupim pjesmama svojim.
Noć je sve gušća, moja obrana šuplja,
pred odjećom žene, gdje vreba me duplja,
u klizavoj svili, šum sumnjivog bedra,
gdje prerušen puzim toj zmiji u njedra.
Laku noć, laku noć, iz noći u noć,
iz noći, u noći, iz noći u noć, i u noć.
Još uvijek se bojim da bit će po tvome.
Gle! Ruglo si tijelu učinila svome.
Znam, kleveću samo, sve nemilo pljuju,
ma tko još ima petlje da zgazi tu rulju,
pa vječno nek’ žive rad, zakon i red,
ja odavde nisam, tek sam prolaznik nijem…
(prepjev: Srđan Depolo | pjeva: Ibrica Jusić)