Ti bi htjela da se vrati sve onako kako je i bilo,
To te budi, od tog’ ludiš,
Vraćaš se da udahneš taj juli.
Zaobilazim to, svjesno…
Jer u toj koži mi je tijesno.
A, moram dalje.
Mladi, stari, podstanari,
Svakom bježi i prati ga sjena.
Nikad ništa nije bilo, nit' će bit' za sva vremena.
Niti vjetar pita granu dal' je boli kad joj lišće nosi.
A kada boli, tek tad znaš ko si...
A kada boli, tek tad znaš ko si...
Al' zaobilaziš to svjesno…
Jer u toj koži ti je tijesno.
Zaobilaziš to vješto,
Dišeš i to je to nešto.
Sad stvarno moraš dalje…