Ljubav, daleko od proljeća
blizu smrti, poražena sudbinom...
Vikala sam, nisam mogla učiniti da čuješ,
moj glas, moje srce je slomljeno.
Sjećanja umiru, moja ljubav u žalosti već godinama.
Ljubavi, tvoje srce je za mene nepoznanica*
primijetila bih da je tu bilo svjetlosti,
ljubavi, ako bi bio moj, ko bi to čuo?
Ko bi to vidio i ko bi to znao?
Dođi, ako ćeš doći, pravo je vrijeme,
otvori moje srce i u njega uđi,
ah dok krvari rana ljubavi,
ko će je zaviti ako ti nećeš?