(Pills:)
Bila je ovako visoka...
Ne.. Pretjerujem...
Otprilike, ovako...
Pa.. tako nekako!
Možda i nije nešto naizgled,
Ali u ime božje!
Ona ima svoje mjesto
Taj komadić ničega...
I to njezino vikanje, takvo, gospođo
Ništa se od toga nije moglo čuti, u kući
Pošto ih nema, ona mora smišljati razloge
Od toga, ona je stvorila cijelu dramu!
I to njezino vikanje, takvo, gospođo
Rekla mi je s najveće moguće visine:
"Nemojte misliti da me je strah vas!"
Ona je živčana, ona udara nogama!
Ona otvara svoje kandže, ona otvara svoje oči
Njezini pokreti, njezini povici, sve je to potpuno bijesno
Htio sam ju priviti u naručje
I držati je čvrsto uza se...
Ali.. to vikanje, to, gospođo!
Ja, došlo mi je da se smijem, ali iznutra,
Prvo i osnovno, ja sam kavalir,
I to je razumnije!
2- Za smirivanje, smišljao sam trik
Rekao sam si, da vidimo...
Natjerat ću je da se urazumi!
I rekao sam joj: "E, dobro! Ja sam pogriješio!"
"Ah! Priznaješ! rekla je.
Onda... hi hih hiih
I onda je iznova vikala, to, gospođo
I kada sve u kući ide kao po loju
Pošto ih nema, ona mora smišljati razloge
Od toga, ona je stvorila cijelu dramu!
I to njezino vikanje, takvo, gospođo
Tamo me zabila, baš kraj moga srca,
Onda, jednom, kako bih ju uplašio
Stisnuo sam šake, podignuo ruku...
Gledala me, potpuno zatečena
Netko bi joj prema očima rekao da je kažnjena!
Onda, naravno, raširio sam ruke
I bacila se na mene.
I tako je plakala, to, gospođo...
Posvuda smo tražili veliki rupčić
U kojemu bismo sakrili njezin očaj
Kojega boli vidjeti...
Tješio sam ju i ispuhivao joj nos
Malo kasnije, ljubio sam joj usta
Držao sam ju opet uza se
I zakrilio sam ju svojim rukama...
Činila se tako malešna, malešna...
Pa konačno,skroz malešna...
Za trenutak, rekla mi je "Oprosti"
Oh! Ali nije to bilo ponosno, tako, gospođ0!
Uvijek je to jedno zadovoljstvo
Natjerati ju da prizna pogrešku
I da sam ja jači...
(Piaf:) "Jacques! Ideš, ne?!"