Lome grane trešnje rane, veče miriše,
samo moje ludo srce za njom uzdiše.
Gdje god podjem, gdje god dodjem,
ja sam suvišan,
izgubljen sam kao dijete, izgubljen i sam.
Lome grane trešnje rane, zvijezde padaju,
neke davne uspomene bol mi zadaju.
Nema mjesta gdje bih mog'o, da se umirim,
i da bez nje sa sudbinom da se pomirim.
Daj, natoči ove noći jednu čašu otrova,
ona me je ostavila, ona me zaboravila,
a ne mogu da prebolim ja.