[Ivo Sivo]
Svaka pjesma o Dalmaciji postane hit,
barem u Dalmaciji, i cijeli je Split
rascvala grana od tehno-betona cvijet
Mediterana, gdje skupljači boca ne daju piti.
Na Matejušci čuješ samo: Momak, je l' prazno ?
Pogledaj gradonačelnika, bit će ti jasno
grad blagajnika i skladištara,
40000 ljudi bez posla, shopping centar se otvara.
A ja sam iz mjesta gdje duše izlaze,
bura puše, nosi te prozirne prikaze
prema moru, kuća u Babinom polju.
Odraz lica u lavoru, sike morskom solju
poškropljene, cvrčci ritmove proizvode
koji smanjuju najveće nitkove i izrode
u nešto što presitno je, odjednom nebitno je.
Polako dišem s otokom, smiren s protokom
misli kroz mozak normalne brzine
bez gužve i buke, bez želučane kiseline,
daleko od prašine Splita
ovdje je more prozirnije nego vjetar.
Dalmacijo, Dalmacijo
digidigididigidi
klap klap
digidigididigidi
klap klap.
[Vojko Vrućina]
Pet do 9, čekam topli obrok, "small talkam"
s tetom, kolovoz, lice mi se topi
i kaplje po betonu, kaplje ti na japanke.
Nađi me u firmi na sastanku, gledaj, kako
diskutiram o poslovnom planu. Sine,
siđi na parking za deset minuta, baba je
poslala hranu, svinjetina je u foliji.
Suđenica mi ima sidu, mravi na zidu
nose mrvice ćevapa i piljevine, seljačine mi
prde po kauču, kupio sam plastičnih
čaša na veliko, opet si pio iz staklene.
Operi je, likovi su gutali slike
sada gutaju galerije, propali odlikaši,
nosevi su nasukani na bijeloj plaži.
Kad sunce zađe iza dnevnika i dođe sve do
filtera, ručnik zamiriše na lavandu,
kazeta od Cypressa pucketa na Marjanu
i smijemo se, varimo svakom budale (=lapanu)
na Prokurativama kad je Splitski festival.
Splitska tuga, sjeli smo na mol,
da se možemo rugati, svakom liku šta pjeva
kao da ovdje nema ničeg osim srdele šta pliva
i ljubavi što boli i sunca što sija,
još galeb i palma i eto Dalmacija, pjevaj:
Dalmacijo, Dalmacijo
digidigididigidi
klap klap
digidigididigidi
klap klap.
[Zondo]
Brate, ne seri, drago mi je kad Hajduk pobjedi,
drago mi je ljeti vjetar osjetiti,
pa i bit ovdje da mi možete prijetiti.
Ja ću pit ovdje i gubit apetit.
7 godina istog vina je u mojoj jetri,
i samo želim da svi oko mene budu sretni,
jer s njima želim vrijeme podjeliti
i mogu ih uvijek pozvati kad ću se selit.
7 godina istog dima je u mojim plućima,
ne znam kakav je ostavio učinak,
al' znam kako je to plutati na pučini
i spremiti ribu kako su me naučili.
7 godina ista žena je u mojim očima
i opet trebam s 27 ponovno počinjati,
i tko će me pomladit novih 7 godina
ako ne boginja čija priča tek počinje.
7 godina mi sjena liže ovaj beton,
ja sam samo lutak, ovaj grad je Gepetto
a ovi ljudi su svi dio mene
čak i ako vole misliti da ja nisam dio njih.
Stavljam istinu u stih i to mi ne možeš oduzet,
alkoholičar sa bocom obučen u baloner kao John Cusack.
Šetam sretno centrom po kiši i mislim
kako više nikad neću biti isti.
[Vojko Vrućina]
Slušaj što ti "kantam", slušaj što ti pjevam (kantati - pjevati)
o parobrodu što plovi i srdeli što pliva
i ljubavi što boli jer te moje srce voli.
Tvoje tijelo što je slano kao zrno morske soli.
Kad je vrijeme svetog Duje, ja idem se prošetati
na Mateujšku i Šperun i kada dođem kući,
ja zabost ću svoju vilicu u kilo mesa leša,
popit ću bevandu i cijelu noć ću plesat i pjevat samo
Dalmacijo...