Nema nikoga poput tebe,
ne znam kako objasniti ovo ludilo , tako slijepo,
dar sudbine ili kamen na putu
Gdje me želiš odvesti?
Znaš već da u tvojim rukama
ovo jadno srce gubi osjećaj ritma.
Nemoj ga pustiti, ne,
nemoj dopustiti da ovaj ludak spava daleko od tvog kreveta.
Ne smij mi se, ne dopusti da izgubim,
ne budi ta žena,
koja čini da osjećam se malen.
Gdje da se sakrijem od tebe ovaj puta?
Ja sam isti ludak kao i jučer,
sa istom željom da ponovno
sviram još jednom svoju pjesmu,
da osjetim da dati ću ti svoj glas.
Ne znam kako ti pjevati bez da pogriješim,
osjećam da te više ne zaslužujem,
obeshrabren slažem se, pogled odvračam na drugu stranu,
više nemam slobodu.
Nisam više nego jedan plaćenik,
u svakom scenariju,
proseći za tvoje društvo.
Nemoj me pustiti, ne,
nemoj dopustiti da ovaj ludak spava daleko od tvog kreveta.
Ne smij mi se, ne dopusti da izgubim,
ne budi ta žena,
koja čini da osjećam se malen.
Gdje da se sakrijem od tebe ovaj puta?
Ja sam isti ludak kao i jučer,
sa istom željom da ponovno
sviram još jednom svoju pjesmu,
da osjetim da dati ću ti svoj glas.
Gdje da se sakrijem od tebe ovaj puta?
Ja sam isti ludak kao i jučer,
sa istom željom da ponovno
sviram još jednom svoju pjesmu,
da osjetim da dati ću ti svoj glas.