Balada o prolaznosti lyrics

Kad lutali smo svijetom

k'o raspršeno sjeme,

govorili smo sebi -

to je za neko vrijeme.

I ne znajući da smo

na izgubljenom brodu

mi vikali smo: Kopno!

a gledali smo vodu.

Kad ljubili smo kratko

u tuzi kišne noći,

govorili smo za se

da ljubav tek će doći.

Kad rađala se sreća

i čekala je slava,

pomišljali smo opet -

to nije ona prava.

Kad prijatelja nema,

a dani idu sporo,

govorili smo za se

da vraćaju se skoro.

Gdje najviše smo dali

dobijali smo manje,

ali mislili smo - to je

tek privremeno stanje.

Putovali smo dalje

kad davno već smo stigli.

Tek počeli smo nešto,

a drugo već smo bili.

I ostali smo tako

kraj odlazeće vode,

nerazjašnjeni sasvim

i pomalo van mode.

U započetoj priči

u ljubavi bez traga,

jer svakoj smo se kući

približili do praga.

Dok vjerovali još smo

da samo put se mijenja,

mi rekli smo si zbogom

govoreć doviđenja.

Mi rekli smo si zbogom

govoreć doviđenja.

Mi rekli smo si zbogom

govoreć doviđenja.