Odlaziš ujutro
Sa svime što posjeduješ
U malom crnom kovčegu
Sam na peronu
Vjetar i kiša
Na tužnome usamljenom licu
Majka nikad neće razumjeti
Zašto si morao otići,
Ali odgovori koje tražiš
Nikada nećeš naći doma
Ljubav koju trebaš
Nikada nećeš naći doma
Bježi, odlazi, bježi, odlazi, bježi
Bježi, odlazi, bježi, odlazi, bježi
Gurali su te i udarali
Uvijek si bio usamljen dječak
Bio si onaj
O kojem se pričalo po gradu
Dok su te ponižavali
I koliko god su se trudili
I ozlijedili te da bi se rasplakao
Nikada nisi plakao pred njima
Samo u svojoj duši
Nikada nisi plakao pred njima
Samo u svojoj duši