Vojvoda Momčilo [Војвода Момчило]

Nekad davno, kad sam dječak bio,

moj je đedo oras posadio,

da mi drvo stalno pravi sjenu,

i da čuvam dragu uspomenu.

Popi, popi, popi, zlo te ne popilo,

tako mi je reko vojvoda Momčilo.

Nije meni brate bilo drago,

kad je đedo poš'o u Čikago,

osta oras u nebo da gleda,

da me sjeća na Momčila đeda.

Popi, popi, popi, zlo te ne popilo,

tako mi je reko vojvoda Momčilo.

Čumi oras i Momčila čeka,

ne vrati se, prođe pola vijeka,

pod orasom ispred kuće stare,

pijem crno vino iz bukare.

Popi, popi, popi, zlo te ne popilo,

tako mi je reko vojvoda Momčilo.