Trebala bih si prerezati vene,
Nekada prije jadikovki u mojim stihovima,
Natjerao si u sumnju moje tamno meso
Jednom riječju koju nisam znala.
Samo od pomisli hvata me groznica
Kako slijepa sam bila!
Kad si svojim očima gledao u moje,
Rekao si mi ovako:
Daj mi milostinju ljubavi, Dolores,
Daj mi za dobre svrhe,
I stavi na moj križ cvijeće, Dolores,
Bog će ti platiti.
Ne niječi, brđanko moja,
To je voda za piće,
Imaj samaritanskoga sažaljenja
Nad gorčinom moga bivanja.
Ah, nije ti žao što plačem, Dolores?
Nije ti žao mene?
I daj mi milostinju ljubavi,
Daj mi ju, moja Dolores,
Jer ja ću umrijeti.
Ja ne trebam tvoje jadne svrhe,
Niti želim da me osuđuješ;
Dosta mi je i poštedi me kanala plača,
Jer nikada u životu
Nećeš znati,
Je da do trenutka koji je agonija,
Morala sam te voljeti.
Daj mi milostinju ljubavi, Dolores,
Daj mi za dobre svrhe,
I stavi na moj križ cvijeće, Dolores,
Bog će ti platiti.
Ne niječi, brđanko moja,
To je voda za piće,
Imaj samaritanskoga sažaljenja
Nad gorčinom moga bivanja.
Ah, nije ti žao što plačem, Dolores?
Nije ti žao mene?
I daj mi milostinju ljubavi,
Daj mi ju, moja Dolores,
Jer ja ću umrijeti.
Ah, ne niječi me, brđanko moja,
To je voda za piće,
Imaj samaritanskoga sažaljenja
Nad gorčinom moga bivanja.
Ah, nije ti žao što plačem, Dolores?
Nije ti žao mene?
I daj mi milostinju ljubavi,
Daj mi ju, moja Dolores,
Jer ja ću umrijeti.