[Prvi stih]
Sve odjednom
Ovaj svijet me može preplaviti
Ne postoji ništa što bi mi mogla reći
Da mi umiri um
Kojim putem ćeš pobjeći
Kad je sve uvijek oko tebe
I osjećaj te izgubio i opet pronašao
Osjećaj da nemamo kontrolu
Oko sunca
Neki kažu
Biti će novi pakao
Neki kažu
Još je prerano za reći
Neki kažu
To zbilja nije nikakav mit
Nastavljamo se zapitkivati da li smo
Dovoljno jaki
Postoji toliko stvari na koje smo
Preponosni
Preponosni smo
Preponosni smo
Želim uzeti ono već zamišljeno
Od ispod tvojih stopala
Mogli bismo to otresti
Umjesto toga ćemo zasaditi malo sjemenja
Gledati ćemo ih kako rastu
I sa svakim novim otkucajem
Srca korijenje urasta dublje
Što će grane doseći
Nitko zbilja ne zna
Ali ispod svega toga
Postoji ovo posve usamljeno srce
[Refren]
A što kad nestane
I to zbilja neće potrajati još dugo
Ponekad se čini da srce uopće nije mjesto iz kojeg se treba pjevati
[Drugi stih]
Postoji svijet koji nismo nikad vidjeli
Postoji još nade između snova
Teret svega
Bi mogao biti otpuhan povjetarcem
Ako čekaš na vjetar
Ne zaboravi disati
Jer kako tama postaje sve dublja
Mi ćemo tonuti dok posežemo za ljubavi
Bar nešto što možemo držati
Ali ja ću posegnuti za tobom od mjesta gdje vrijeme ne može ići
[Refren]