O, Fortuna*,
kao mjesec
stalno se mijenjaš
uvijek jačaš
i bez sjaja;
gnusan život
sad nadvladaš
i onda blagost
kao raskoš biraš
oskudica
a i moć
rastopi ih kao led.
Sudbina grdna
i prazna,
kruži kao točak,
zlonamjeran
blagostanje je uzaludno
i stalno slabi
potamnjeno
i zatrto
a i ti me mučiš;
sad kroz igru
svoju izoliranost vraćam nazad
k tvojoj podlosti.
Sudbina je protiv mene
u zdravlju
i vrlini
onoj lakoj
i otežanoj,
uvijek zarobljena.
Tako ovaj čas
bez odgađanja
isčupaj žile,
Sve dok propast
ne napadne jakog čovjeka,
plačite svi sa mnom!