Ahogándome en tu adiós [Croatian translation]

Odnosim tvoj polu osmijeh, onaj

koji dopustila si da ti pobjegne kada sam te pozvao van.

Odnosim zimske mjesece,

ispovijedajući tajne,

topeći ljubav koju sam ti dao.

I reci mi, što si vidjela u meni,

da si prihvatila ono poslijepodne,

a sada ostavljaš sve samo tako?!

Utapa me sjećanje,

utapa me tvoje zbogom,

oglašavaju se sirene

u našoj tužnoj sobi.

Tišina te svrgava,

i praznina u meni

čini se vječna i proždire me,

ima neki ponor između nas dvoje.

Odnosiš tužnu rutinu,

uvredu i gađenje,

tjeskobu što vidiš me pored sebe sretnog.

I odnosiš ogorčenost i prijekor,

noćne poruke,

dok ja pretvarao sam se da spavam.

I reci mi, što si vidjela u meni,

da si prihvatila ono poslijepodne,

a sada ostavljaš sve ovako?!

Utapa me sjećanje,

utapa me tvoje zbogom,

oglašavaju se sirene

u našoj tužnoj sobi.

Tišina te svrgava,

i praznina u meni

čini se vječna i proždire me,

ima neki ponor između nas dvoje.

I jadan ja,

uvijek sam znao da ćeš otići,

ali nisam imao hrabrosti

da prihvatim tvoju izdaju.