Nad izvorom vrba se nadnijela
pod njom kose djevojka rasplela
lice mije ruse kose vije
gorke suze nad izvorom lije
Tužna vrbo, sestro moja mila
nad izvorom što si se savila
kao i ja bez sreće i ti si
cvjetala si, al' rađala nisi
Običaj je u mom rodnom kraju
da sirotu za bogata daju
zbog njegovih livada I njiva
sunce jarko šta sam kome kriva
Star je sestro ruke mu uvele
a i kose kao snijeg se bijele
ja ne tražim njegovo imanje
moje srce hoće milovanje
udaću se za momčića mlada
moja mladost, mladosti pripada