Dobro te se sjećam iz hotela Chelsea,
Pričala si tako hrabro i tako slatko,
Dok si mi pušila na nespremljenom krevetu,
A limuzine su čekale na ulici.
To su bili razlozi i to je bio New York,
Trčali smo za novcem i mesom.
I to se zvalo ljubavlju za radnike u pjesmi
Vjerojatno još uvijek jest za one od njih koji su ostali.
Ah, ali pobjegla si, zar ne, dušo,
Samo okrenula leđa rulji,
Pobjegla si, nikad nisam čuo da si rekla,
Trebam te, ja tebe ne trebam
Trebam te, ja tebe ne trebam
I sve to skakutanje naokolo.
Dobro te se sjećam iz hotela Chelsea
Bila si slavna, tvoje je srce bilo legendarno.
Opet si mi ponovila da ti se više sviđaju zgodni muškarci
ali da ćeš za mene napraviti iznimku.
I stiskala si šaku za one poput nas
Koji su bili potisnuti idealima ljepote.
Naredila si se, rekla, "Nije bitno,
Ružni smo, ali mi imamo glazbu."
Ah, ali pobjegla si, zar ne, dušo,
Samo okrenula leđa rulji,
Pobjegla si, nikad nisam čuo da si rekla,
Trebam te, ja tebe ne trebam
Trebam te, ja tebe ne trebam
I sve to skakutanje naokolo.
Ne želim reći da sam tebe najviše volio,
Ne mogu pratiti svaku ptičicu što je pala.
Dobro te se sjećam iz hotela Chelsea,
To je sve, čak ni ne mislim na tebe tako često.